Pelinkovac: Sve što trebate znati o omiljenom gorkom likeru

Liker ili žestoko piće?

Iako ga mnogi ubrajaju u “žestice” zbog jačine, pelinkovac je po vrsti gorki liker. Udio alkohola obično je između 28 i 35 posto, ovisno o proizvođaču i vrsti. Za razliku od rakije, koja je čisti destilat, pelinkovac sadrži i šećer te karamel, koji ublažavaju gorčinu i daju mu tamnosmeđu boju.

Od čega se radi

Osnova je pelin (Artemisia absinthium), biljka izrazito gorkog okusa koja se stoljećima koristila u narodnoj medicini. Uz pelin se, ovisno o recepturi, dodaje dvadesetak i više biljaka i začina. Recepture proizvođača su tajne, ali se najčešće spominju:

• kadulja i menta za svježinu;
• komorač i anis za slatkastu aromu;
• korijander i borovica;
• kora gorke naranče;
• karamelizirani šećer za boju i zaobljen okus.

Pelin sadrži tujon, tvar koja je u velikim količinama štetna. Zato je u Europskoj uniji količina tujona u pićima ograničena, a za alkoholna pića proizvedena od biljaka roda Artemisia najveća dopuštena količina iznosi 35 mg po kilogramu. U pelinkovcu iz trgovine tujona je zato vrlo malo.

Kratka povijest

Gorki biljni pripravci koristili su se kao lijek za probavu još u antici. Kao komercijalno piće pelinkovac se na ovim prostorima razvio u 19. stoljeću. Najpoznatiji domaći proizvođač je zagrebački Badel, čiji korijeni sežu do 1862. i Franje Pokornyja, a njihov Gorki liker od pelina i danas je jedan od najprodavanijih. Pelinkovac rade i drugi proizvođači u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, svaki s vlastitom recepturom.

Pelinkovac, Jägermeister, amaro i apsint: razlike

Piće	Glavna aroma	Okus	Alkohol (okvirno)
Pelinkovac	pelin i trave	gorak, s malo slatkoće	28 do 35 %
Jägermeister	mješavina 56 biljaka	slađi, začinski	35 %
Talijanski amaro	gorke trave i kore	od blagog do vrlo gorkog	16 do 40 %
Apsint	pelin, anis, komorač	jak, anisast, bez šećera	45 do 74 %

O povijesti apsinta i mitovima oko njega pišemo u članku Apsint: mitovi, povijest i moderna upotreba.

Kako se poslužuje

Klasično

Tradicionalno se poslužuje u maloj čašici od 0,03 l, dobro ohlađen, s kockom leda i kriškom limuna. Kiselina limuna presijeca gorčinu i otvara biljne arome. Kao digestiv pije se nakon obilnog obroka, a u kafićima je čest pratitelj jutarnje kave.

Dugo piće i kokteli

• Pelin tonic: 40 ml pelinkovca, 120 ml hladnog tonika, puno leda i kolut limuna ili naranče. Osvježavajuća, gorka alternativa gin-tonicu.
• Pelinkovac s colom: omjer otprilike 1 : 3, česta kombinacija u noćnim izlascima.
• Pelinkovac s gorkim limunom ili sokom od brusnice: za one koji vole kiselkasto-gorke kombinacije.
• Umjesto amara u koktelima: mala količina pelinkovca može zamijeniti gorki liker u receptima tipa Negroni, ali mijenja okus, pa ga probajte u manjoj mjeri.

Kako ga čuvati

Zbog alkohola i šećera pelinkovac se dugo čuva i nakon otvaranja. Držite bocu dobro zatvorenu, uspravno, na tamnom i hladnijem mjestu. Mnogi ga drže u hladnjaku jer se najbolje pije ohlađen.

Je li pelinkovac lijek?

Gorke biljke tradicionalno se povezuju s probavom, pa se pelinkovac u mnogim kućama drži kao “domaći lijek” za težak želudac. To je narodni običaj, a ne dokazano liječenje: pelinkovac je alkoholno piće i pije se umjereno. Nije za maloljetnike, trudnice, vozače ni osobe koje uzimaju lijekove s kojima se alkohol ne smije miješati.

Zaključak

Pelinkovac je gorki biljni liker s dugom tradicijom na ovim prostorima. Najbolje se pije ohlađen, uz led i limun, a u kombinaciji s tonikom postaje lagano osvježavajuće piće. Gorak okus nije za svakoga, ali tko ga zavoli, obično mu ostaje vjeran.